Predloženi projekt procjenjuje dosadašnje napore razvojnih procesa i partnerstva

Zajednička mađarsko-hrvatska granica i pogranična regija povijesno je najsloženiji dio mađarske granice. U prethodnom periodu, u bilo kojem obliku granica postojala, stanovništvo živi rame uz rame jedan do drugog, u miru i suradnji. Prekogranična suradnja i suživot poprimaju novi sadržaj od kako je Hrvatska postala neovisna 1991. godine, zatim 2004.kada je Mađarska postala dijelom Europske unije i sada tijekom pristupnih pregovora Hrvatske sa EU.

Pojavili su se interesi za razvoj hrvatsko-mađarskih odnosa na svim razinama  (međunarodnoj,  međudržavnoj,  regionalnoj, lokalnoj) te se danas ponovno revidiraju kroz termine mađarsko-hrvatske granice, vanjskih granica EU i  "NATO-ove unutarnje granice".

Određivanje zajedničke granice kroz više razina predstavlja tešku zadaću za svaku razinu i stvarne aktere.

Bilateralni odnosi između Mađarske i Jugoslavije u periodu kada je dominirala država, jasno je bilo da treba razgovarati o međudržavnim odnosima. 1970-ih se dogodila inicijativa u pograničnom prostoru te suradnja na regionalnoj razini. U početku se javila kulturna suradnja gradova Pečuh-Osijek te Osječko-baranjska i mađarske županije Baranje, a kasnije se pojavila i u progresivnom ekonomskom, okolišnom, turističkom obliku.

Osim bilateralne suradnje, pojavio se odnos također u transnacionalnom obliku. Hrvatska - kao sastavnica Jugoslavije – sudjelovala je u radu Radne zajednice Alpe-Jadran (1978), kojoj su se županije Baranja i Somogy pridružile desetak godina kasnije.

AAM nije preuzeo vodeću ulogu po pitanju prekogranične suradnje, aktivnosti nisu dovele do bitno novih procesa, ali je Radno tijelo pomoglo da se stekne iskustvo u području međunarodne suradnje.

Bilateralna gospodarska suradnja se razvija u ekonomskom smislu te je 1996 odlučeno da se u Osijeku otvori ured Pečuške-baranjske gospodarske komore čiji je primarni zadatak razvijati ekonomske i trgovačke veze u novoj situaciji. Južni PBKIK razvija odnose i oblikuje strateški cilj čiji rezultati se ogledaju već sredinom 1990-ih i nadalje.

U ranim 1990 – u novoj ekonomskoj, socijalnoj, političkoj situaciji – prema očekivanju je nastavljen rad Južne-Transdunavske regije, te već uobičajena regionalna suradnja (krovno između županija). Završile su se strategije regionalnog razvoja (i raznih regionalnih jedinica unutar raspona pojmova) te su prezentirale situaciju duž granice, i ukazale na probleme nerazvijenih područja u pograničnom prostoru, najviše u Mađarskoj, te potrebom za prekograničnim rješavanjem istih. Definiranje karakterističnih za razdoblje na Hrvatska i u pograničnim područjima bili ograničeni na mnoge načine, osim mađarske strane. Susjednih zemalja ili druge dijelove svoje granice karakter države i županije u smislu kritičkog pitanja morao biti riješen.

U proljeće 1999 NATO-a provodi zračni napad protiv Srbije, (te se koristi zračnim prostorom Mađarske, ali mađarske snage nisu bile uključene u napad) što značajno utječe na međudržavni odnos jer se mostovima preko Dunava eliminirala mogućnost prijevoza.

Upravljanje riječnim tokovima Dunava i Drave je od zajedničkog interesa. Inicijativa za Nacionalni park Dunav-Drava nastala je u razdoblju deformiranja Jugoslavije, nakon čega to pokušavaju i Mađarska i Hrvatska, ali ne uspijeva. Samo je na mađarskoj strani  bila stvorena DDNP (1996), ali s hrvatske strane (pogotovo Kopački rit) opsežne i duboke suradnje nije bilo.

Odnosi u obrazovanju (primarne, sekundarne i tercijarne razine) formiraju osnovu za obostranu korist. To je posebno važno u vezama između sveučilišta (Budimpešta, Osijek, Tuzla, Bihać, Banja Luka) – gdje postoje različiti stupnjevi odnosa i suradnje. Veza Pečuha i Osijeka se formira u kasnim 1960-im unutar odnosa visokog obrazovanja i znanosti. U ekonomiji, nacionalnosti, učenju jeziku najbolji odnosi ostvareni su organski.

Hrvatska je početkom 1998. godine obnovila međunarodnu suradnju. Možemo reći da od 2000. godine raste svjesnost o pograničnom području s obje strane granice županija i općina te se ogleda u radu lokalnih vlasti. Time počinje stvaranje mreže zajedničkih aktivnosti.

U listopadu 2001. godine, dovršen je zajednički programski dokument (dokument se temelji na dvije neovisno razvijene zemlje, ali konceptu zajedničkog razvoja graničnog područja), koji definira četiri prioriteta (gospodarstvo, rad, obrazovanje, okoliš).

U  2002. godini počinje se pripremati program PHARE CBC za hrvatsko-mađarsku granicu. Ovaj je program već u 2003. godini omogućio brži napredak pristupanju Mađarske u Europsku Uniju. PHARE program za prekogranična područja stvorio je  inicijativu na "vanjskim granicama " te su se pomoću ugovora od 5.300.000 € za ukrajinsko-mađarsku i mađarsko-hrvatsku granicu, provele velike infrastrukturne investicije. U ovom krugu natječaja su neki projekti uspješno završeni, a s obje strane se rezultat ogleda u prijedlozima u područjima gospodarstva, infrastrukture, turizma, obrazovanja, bioraznolikosti i okoliša.

Posebnu pozornost treba posvetiti upravljanju tokom Drave gdje nalazimo regionalni interes u smislu opskrbe vodom i tretmana vode. Nakon napuštanja mogućnosti o otvaranju hidroelektrane s hrvatske strane treba uložiti napore za održivo upravljanje rijekom s obje strane obale.

Koncepti oporavka trebaju ići u smjeru zaštite prirode i okoliša, kao i u smjeru ekoturizma. Osnovni problem u području regionalnog razvoja uz pogranično područje je taj što je taj prostor periferni te gospodarski slabiji od nacionalnog prosjeka.

INTRREG III / (Slovenija-Mađarska-Hrvatska)  i najava uspješnog natječaja u 2004. godini proširena je na teritorijalnoj razini (županije) i općine (u Mohácsu inkubator razvoja) obuhvaća sveučilišta za prijenos potencijala za promicanje inovacija.

Provedeni su razni teritorijalni, organizacijski, sektorski, i slični natječaji,  a provedba najuspješnijih aplikacija je rezultat zajedničkog napora u stvaranju strukture. Ovi poduhvati zajedničkog rada, uzajamnog razumijevanja bi mogli rezultirati stvaranju  realnih mogućnosti.

Osim tih uspjeha, valja napomenuti da se ostvario dinamičan razvoj prekograničnih kontakata na području gospodarstva no nije bilo sveobuhvatnog i sustavnog  razvoja infrastrukture. Može se reći da je suradnja unaprijeđena kako bi se olakšalo upravljanje regionalnim krizama.

Datum  ulaska Hrvatske u EU, koji nije "isklesan u kamenu"(u 2011. godini, da li je moguće) otvara nove mogućnosti za razvoj prekograničnih odnosa u gotovo svim područjima. Najnaprednija je inicijativa za područje Dunav-Drava-Mura.

Ukoliko dvije banke nedvojbeno nađu zajednički interes u povezivanju, otvara se  pitanje zajedničkog korištenja rijeka koje treba razmotriti.  

Oporavak je od najveće važnosti u pogledu obrazovanja, a posebno u okviru visokog obrazovanja. Sveučilišta (u strogom smislu projekta u Osijeku i Pečuhu) imaju uobičajene znanstveno-edukacijske karakteristike. Regija ima i potrebu za zaštitom okoliša, inovacijom društvenih procesa i novih načina za pokretanje novog poretka i uloge sveučilišta kao regionalnog ekonomskog posrednika za istraživanje stalne analize utjecaja korektivnih mogućnosti.

Zoltán Hajdú
Centar za Regionalnog Studie Podunavsko Znanstveni Institut u Pečuhu